| Vijesti |
16. studeni – Međunarodni dan snošljivosti ili tolerancije
Objavljeno: 16.11.2007
Tolerancija je riječ nastala iz latinskog riječnika i odnosi se na glagol „tolerare“ koji znači podnositi, trpjeti. Iz značenja te riječi uvriježilo se riječ toleranciju koristiti u različitim oblicima i kontekstima s ciljem objašnjavanja kako nešto ili nekoga moramo podnositi ili odtrpjeti.
Tako toleriramo frustraciju, duševne bolesti, (političke) ideje, tuđe stavove, predrasude i stereotipe, neke stvari... pa i, što je i najteže, druge ljude sa svojim karakteristikama. Zadnjih dvadesetak godina se i na našem prostoru pokazalo što netolerancija čini ljudima – ratovi i međusobna mržnja nije donijela napredak, nego naprotiv nazadak i u objektivnim činiteljima rasta i razvoja društva, ali i u stavovima i mišljenjima.
Od 17. stoljeća se počelo raspravljati o toleranciji najčešće u okviru filozofije. Zadnjih godina, zbog poratnog ozračja, i kod nas se sve više govori o toleranciji, između ostalih grana i u okviru psihologije.
Tolerancija je osobina koja pogoduje svim osobama uključenim u proces tolerancije – i osobi koju se tolerira, ali i osobi koja tolerira. U svakom slučaju to je jedno od pozitivnih ponašanja, koje se, moram naglasiti, uči. Najčešće po modelu – dakle gledajući nekog drugoga kako ima razvijene tolerantne oblike i obrasce ponašanja djece će ih samo usvojiti. Prvi učitelj tolerancije je, naravno, obitelj. Nije nepoznato da tolerantni roditelji rađaju i odgajaju tolerantnu djecu, kao što i autoritarni roditelji rađaju i odgajaju autoritarnu djecu.
No, obitelj nije jedini učitelj. Sve strukture društva trebale bi se uključiti u odgoj oko tolerancije, kako se uključuju o odgoj oko korupcije, ljudskih prava, nenasilja... Ono što je prvi preduvjet učenju tolerancije je empatija – kognitivna, razumska sposobnost razumijevanja tuđih osjećaja, tuđe situacije ili problema. Pokazalo se da i neki viši primati imaju sposobnost empatije, tako da se smatra da je sklonost empatiji genetski i evolucijski uvjetovana.
Tolerancija i sklonost toleranciji ovisi o nekoliko faktora:
a) kao što sam već spomenula, ovisi o odgoju pojedinca
b) ovisi i o raspoloženju pojedinca – netko može generalno biti tolerantna osoba, ali ako je danas baš neraspoložen, umoran, preopterećen primjećivati će i najčešće ne tolerirati neka ponašanja koja ga inače uopće ne smetaju.
c) ovisi i drugim emocijama, prvenstvemo strahu. Ukoliko je osoba u strahu za sebe ili za bližnje, smanjuje se sklonost ka toleriranju nekih stvari ili osoba koje mogu ili se misli da mogu izazvati strah. Tako imamo primjer velike nesnošljivosti osoba Arapskog porijekla od strane Amerikanaca nakon napada na New York 11.rujna 2001. godine.
d) ovisi i o društvu u kojem se krećemo. Najčešće smo tolerantni prema onima koji su nam slični – zato jer je tako najlakše (nema toga puno što moramo tolerirati), a kod osoba koje su drugačije od nas dolazi do smanjene tolerancije, najvjerojatnije jer onda u toleranciju moramo uložiti više energije. Ovaj faktor najuže je povezan s stereotipima i predrasudama, koje smanjuju mogućnost tolerantnog ponašanja spram drugih.
Tolerancija je jedan od oblika prosocijalnog ponašanja, koje se definira kao ponašanje koje će izazvati pozitivne ishode za druge osobe. U prosocijalno ponašanje spada i altruziam, kao poseban, nesebičan oblik ponašanja koji je karakteriziran pomaganjem drugima bez potrebe za nekom vanjskom nagradom.
Za kraj ovog teksta, navela bi citat iz knjige „Tolerancija u svakodnevnom životu“ V.Kolesarića i M.Krizmanić, koja na malo opsežniiji način govori o ovom ponašanju:
Čini se da bi, kad govorimo o toleranciji u međuljudskim odnosima, bilo opravdano umjesto „podnošljivosti“ govoriti o „snošljivosti“. U našem je jeziku „snošljivost“ imenica izvedena iz glagola „snositi“ koji se najčešće koristi uz imenicu „odgovornost“, pa tako često kažemo da netko „snosi odgovornost za svoja djela ili riječi“. Iz ove bismo uporabe glagola „snositi“ mogli izvesti pretpostavku da „snošljivost“ u sebi uključuje i značenje “preuzimanje odgovornosti“, u ovom slučaju odgovornosti za onog ili one „druge“. I to je upravo značenje u kojem se tolerancija koristi u civiliziranom svijetu, u kojem su svima zajamčena ista temeljna ljudska prava, pa i onima koje u različitom smislu ili prema različitim svojstivima i osobinama smatramo „drukčijima“.
Sandra Matošina Borbaš |
|
|
|
|
|
| » Vijesti iz zemlje |
|
|
|
| » Vezane vijesti |
|
|
|
|
