| Vijesti |
Bez boca ne bih imao niti za kruh
Objavljeno: 07.11.2007
VIROVITICA - Ne kopam po smeću, da se razumijemo. Ne, nisam od onih što će ruku pružiti baš svugdje i derati vreće s otpadom u kontejnerima. Moje je da do boce dođem bez toga da se mene srame članovi moje obitelji.
Želim da ne budem obilježen kao otpadnik samo zato jer sam siromašan - priča je našeg sugovornika, 55-godišnjeg muškarca iz Virovitice, koji - da bi prehranio obitelj - sakuplja staklene i plastične boce po gradu.
Sreli smo ga ispred kontejnera virovitičke tržnice, gdje je tražio i našao pet pivskih boca.
Poslovna strategija
- Prije je bilo puno lakše. Znalo je biti dana da se skupi boca za 50, 60 kuna. Ovako, dobro je ako uspijem dnevno skupiti za kruh i mlijeko. Ako ima i za gablec, eh, onda je to već prava stvar - ispričao je 55-godišnjak.
Na nesvakidašnji posao natjerao ga je život - oboljela supruga, jedno dijete u školi, on invalid rada i socijalna pomoć koja je za cijelu obitelj manja od 700 kuna mjesečno. Boce traži najmanje tri puta tjedno i u potrazi provede četiri-pet sati na nogama.
Razvio je i vlastitu "poslovnu strategiju".
- Sprijateljio sam se s građevinarima jer se na gradilištima uvijek nešto pije, pa ostaje boca. A u pojedinim ulicama znaju me već domaćice, pa mi u vrećicama ostavljaju boce - kazao je on.
Konkurencija
Ipak, u kojim to ulicama skuplja boce, neće reći.
- Konkurencija je velika. Ima nas deset skupljača i već se svi znamo. Većina smo umirovljenici. No, neki skupljači imaju i po dvije mirovine, kuću i auto, pa ipak dolaze, kao i ja, tražiti bocu za pol kune - iskustvo je našeg sugovornika, koji kaže da skupljači samo načelno toleriraju "tuđi" teren.
- No, nisu to policijski rajoni. Tko prvi vidi boce, njegove su - zaključio je 55-godišnji Virovitičanin.
Marija Lovrenc
Večernji list |
|
|
|
|
|
| » Vijesti iz zemlje |
|
|
|
| » Vezane vijesti |
|
|
|
|
