|
|
 |
|
| Psihologija |
VARA LI ŠKOLA DJEVOJKE?
Objavljeno: 19.09.2005
Počela je škola! Mnogim roditeljima i djeci početak rujna predstavlja veliki „bum“ u životu – gotovi su godišnji odmori, počinje svakodnevni dril učenja i pisanja zadaća, svi smo godinu stariji i iskusniji, poneki i pametniji.
Kako školovanje obuhvaća život svakog čovjeka najčešće do njegove sedme do osamnaeste godine, a isto tako određuje što će tko biti i čime će se baviti sljedećih četrdestetak godina, smatram da je vrlo važno razgovarati i kritizirati (naravno, konstruktivno) školski sustav i samo školstvo jer je ono sastavni dio svačijeg života – htjeli mi to ili ne.
Gledajući školski sustav kod nas i u svijetu, možemo primjetiti da ima nekih razlika, ali ima i mnogo sličnosti. Kako i u svijetu tako i kod nas ima mnogo razlika u tome kako se škola osnosi prema dječacima i djevojčicama (djevojkama i mladićima), te kako se oni odnose prema školi.
Djeca od ranije predškolske dobi (oko četvrte godine) postaju vrlo svjesna razlike među spolovima, kao i toga da su te razlike konačne i nepromjenjive. Sa godinama, negdje oko adolescencije dječaci i djevojčice postaju sve svjesniji očekivanja koja se stavljaju pred njih kao pred dječake i djevojčice, te se trse ispuniti ih. Kako u društvu, obitelji, među prijateljima, tako i u školi.
Škola, nenamjerno, pridonosi tom procesu. Neka su istraživanja pokazala da su u školama djevojčice u nepovoljnijem položaju – i to sve više kako se ide prema višim razredima. Tako je nađeno da je priroda školskih predmeta takva da se u višim razredima veći naglasak stavlja na prirodne znanosti i matematiku. Smatra se također da takovi predmeti više odgovaraju muškarcima nego ženama – klasični je stereotip da su neka prirodno-matematička zanimanja tipično muška (žena na gradilištu?) Tako i djevojke pokazuju sve negativniji stav prema tim predmetima kako su starije. Isti je problem sa radom na računalu – računala se smatraju muškom „igračkom“, a to potvrđuju i stavovi djevojaka koje imaju sve negativnije stavove spram njih kako su starije.
Također je nađeno da dječaci i djevojčice drugačije pristupaju školi i zadacima u školi. Djevojčice daju prednost poznatim aktivnostima u koje su uključeni učitelji ili neki drugi odrasli, dok dječaci daju prednost novim i nepoznatim zadacima i aktivnostima koje mogu provoditi sami. U višim razredima (kao i na visokim školama, tj. fakultetima) se više njeguje istraživački pristup i samostalne aktivnosti, dakle potiču se aktivnosti koje više odgovaraju dječacima. A kako se prirodne znanosti lakše uče samostalno (što više odgovara mladićima) njima ih je puno lakše savladati nego djevojkama.
Neki psiholozi smatraju da svojim sustavom koji daje prednost prirodno-matematičkim predmetima škola unaprijed osuđuje djevojke na niži školski uspijeh i manje postignuće od dječaka. No ipak djevojke imaju neke strategije kojima se uspiju „izvući“ te stajati bok uz bok sa mladićima. Tako su djevojke puno urednije i temeljitije u izvršavanju svojih školskih zadataka, te puno više vremena ulažu u učenje.
Dobivene podatke su pokazala istraživanja provedena u Americi (a gdje drugdje...). Istraživanja kod nas o ovoj tematici su rijetka, a ova dosadašnja ne pokazju tako velike razlike u uspjehu kod djevojčica i dječaka barem u osnovnoj školi, dok je nađeno da u srednjoj školi dječaci imaju viši školski uspijeh od djevojčica. Također su bolji u prirodno-matematičkim predmetima.
No ipak, podaci sa popisa stanovništa 2001. godine pokazuju da otprilike jednak broj mladića i djevojaka završava visoke škole (pitanje se samo koje...), ali sve više titule (magisterij i doktorat) češće imaju muškarci. Da li je to zbog toga što oni imaju ženu koja stoji iza njih, nije poznato, ali u svakom slučaju muškarcima je lakše posvetiti se profesionalnoj karijeri i učenju te postizanju zvanja, jer im je to najčešće jedina preokupacija. Za razliku od žena.
Još je jedan faktor koji možda utječe na slabiji uspijeh djevojaka u srednjoj školi tj. u višem školovanju. U vrijeme adolescencije slabi samopouzdanje kod djevojaka, koje su najčešće tada suočene sa novim zadacima koje pred njih stavlja srednja škola. Nekada se upravo zbog toga ne snađu i ne napreduju u školi. Dakle njihov neuspjeh nije ponekad rezultat smanjenih sposobnosti nego smanjenog samopouzdanja.
No kao i uvijek u psihologiji, ovo su općeniti podaci, oni ne predstavljaju nikome izgovor za slabiji školski uspijeh – važno je znati da bili vi muškog ili ženskog spola, šanse za uspijeh ovise samo o vama. A ukoliko imate samopouzdanja i vjere u sebe, za vaš uspijeh nema granica.
Sandra Matošina-Borbaš, prof. |
|
|
|
|
|
| » Vijesti iz zemlje |
|
|
|
| » Vezane vijesti |
|
|
|
|
|
|
|
