| Psihologija |
MOŽEŠ AKO MISLIŠ DA MOŽEŠ ILI NE MOŽEŠ AKO MISLIŠ DA NE MOŽE
Objavljeno: 19.04.2006
Cardano, slastičar iz 16. stoljeća bio je, navodno, prorok. Prorokovao je mnoge stvari koje su se ostvarile, a između ostalog i datum svoje smrti. Kada je taj dan došao – ubio se.
Znate li i vi, preko proroka, horoskopa, gatara, graha, tarota… što će vam se desiti u životu? I zamislite, uglavnom vam se i događaju stvari koje su predviđene i „prorečene“! Znači li to da ima „nešto“ u gatanjima? Ili?
Ja osobno ne vjerujem u takva proricanja, ali vjerujem u zakonitosti ljudskog ponašanja, a u to spada i sklonost osobe da se ponaša u skladu i na način kako je sama predvidjela (ili je netko predvidio za nju). To se naziva samoispunjujuće proročanstvo.
Ne možemo reći da se Cardanovo proročanstvo nije ispunilo – je, on je zaista navedenog datuma bio mrtav. Ali je sam sudjelovao u ispunjavanju tog proročanstva. A isto tako i mi sami najčešće sudjelujemo u ispunjavanju „proročanstava“ namjenjenih nama. Kakva nam je motivacija da nešto napravimo ako većina ljudi oko nas govori „Ma nećeš ti to uspjeti!“, ili ako govori „Super je ideja, ajde samo naprijed, ja ću ti pomoći koliko god mogu!“? Tim rečenicama naši bližnji ne utječu na promjenu naših sposobnosti i vještina koje imamo (ili nemamo) da taj neki zadatak ostvarimo. Ali djeluju na naše samopouzdanje i motivaciju. A tu je najčešće ključ uspjeha ili neuspjeha.
Psiholozi su bili zgranuti rezultatima ispitivanja koji su potvrdili ovu činjenicu jer su zapravo sva psihologijska istraživanja do tada postala upitna! Nego, da krenem od početka. Svima nam je poznato da psiholozi u svojim ispitivanjima koriste male bijele štakore (kad već ne mogu ljude). Tako je Rosenthal priredio eksperiment u kojima su štakori morali učiti prolaz kroz labirint (na kraju labirinta se štakorima stavi malko sira ili neke druge hrane, te prvih par puta štakor lutajući kroz labirint slučajno naiđe na hranu, ali kako ga se ponovno i ponovno stavlja na početak labirinta, on uči kako ga što brže proći i što brže doći do hrane).
I sad, štakori su bili podjeljeni u dvije skupine, a i ljudi koji su ih učili da dođu do kraja labirinta, su bili podjeljeni u dvije skupine. Jednoj grupi eksperimentatora je rečeno da su dobili izuzetno pametne štakore, koji su se već iskazali u nekim eksperimentima, a drugima su rekli da su oni dobili glupe štakore. Naravno, štakori su bili i u jednoj i u drugoj grupi jednako prosječno pametni (ti psiholozi uvijek negdje nešto moraju „smuljati“), no ipak, štakori iz „pametne“ grupe su puno brže naučili prolaz kroz labirint nego štakori iz „glupe“ grupe. Rosenthal je zaključio da je na takav rezultat djelovalo pozitivno ili negativno očekivanje eksperimentatora spram štakora!
Od tada se psihologijska ispitivanja provode uglavnom tako da eksperimentatori koji provode ispitivanje ne znaju koje su hipoteze ispitivanja, kako ne bi svojim očekivanjima utjecali na ispitanike.
No, lako za štakore, što je sa ljudima? Nažalost, ovo se sve može primijeniti i na ljude. U jednoj školi su ispitivači psiholozi testirali djecu jednim testom inteligencije (koji to uopće nije bio), te su rekli učiteljima da je 20% djece (sasvim slučajno odabranih) izuzetno nadareno i inteligentno. I čekali su da vide što će se desiti – očekivanja učitelja su učinila puno u napretku mlađe djece (kod starije tog efekta nije bilo, ali što starijim učenicima znači odobravanje učitelja??) i ta djeca su toliko napredovala da se kasnije primjetilo da im je kvocjent inteligencije narastao u odnosu na ostalu djecu iz razreda!
Strašno je što sve pozitivna, ili još gore, negativna očekivanja mogu napraviti od čovjeka. Zato pazite sa komentarima poput „Ma daj, pa ti to ne možeš“, „Što se uopće trudiš, znaš da od tebe nikad ništa“… jer možda time unaprijed nešto što bi moglo uspjeti, osuđujete na propast!! Uvijek, dakle, pozitivna očekivanja. Ali ni ona baš svugdje ne mogu djelovati. Možete očekivati, ne znam koliko dugo, dobitak na lotu ili bingu, ali samo zato što ga očekujete, ne znači da ćete ga i dobiti. Za početak kupite listić.
Sandra Matošina-Borbaš, prof. psihologije |
|
|
|
|
|
| » Vijesti iz zemlje |
|
|
|
| » Vezane vijesti |
|
|
|
|
