| Psihologija |
SUKOB
Objavljeno: 15.06.2005
Samim time što su ljudi društvena bića i što žive jedni uz druge, vrlo česta situacija kada smo u sukobu sa nekime – bio to dečko/cura ili muž/žena, roditelji, braća i sestre, prijatelji ili drugi ljudi u našoj okolini. Često se sukobljavamo jedni sa drugima, bilo oko nevažnih sitnica, bilo oko bitnih stvari. Ponekad to može eskalirati i u fizički sukob, ali najčešće se svađamo sa nekime samo na verbalnom planu (zbog toga sukob nije ništa manje neugodan). Netko nas «naživcira» svojim ponašanjem ili onime što govori, mi reagiramo na neki način – i eto sukoba!
Sukobi su jednim dijelom vrlo potrebni – na taj način utvrđujemo svoje stavove, vježbamo upornost u mišljenju i ponašanju, konačno, kako bi ovaj svijet bio dosadan da svi mislimo i ponašamo se na identičan način!
Sukobi se ponekad mogu rasplamsati zbog muzike koju netko sluša, zbog TV programa, zbog politike (u zadnje vrijeme su vrlo česti…), a osim u stavovima zbog kojih dolazi do sukoba, ljudi se razlikuju i po tome na koji način sukobe rješavaju.
Vrlo je važno napomenuti da su sukobi korisni – kako za pojedinca, tako i za društvo. Kroz sukobe možemo nešto naučiti o sebi samima, ili o društvu u kojem funkcioniramo, možemo naučiti kako funkcioniramo pod stresom ili u svađi sa drugima. Sukobe moramo gledati ne kao nešto loše, nego kao situaciju u kojoj rastemo i razvijamo se kao ljudi. Ako sukobu pristupimo na taj način, puno ćemo ga lakše i razriješiti…
Do sukoba dolazi zato što dvoje ili više ljudi ima različito mišljenje oko neke stvari. Kada do sukoba dođe moramo se pitati tri stvari:
1. Što se zapravo dogodilo? Tko je kome što rekao ili napravio?
2. Kako smo se osjećali tijekom sukoba/svađe?; i konačno
3. Što trebam napraviti da nastavimo normalnu komunikaciju?
Kroz ta tri pitanja obrađujemo sukob na tri razine: razini činjenica, osjećaja i potreba. Tek kada sve tri razine dobro proanaliziramo, možemo naći neko dobro rješenje sukoba, jer ćemo sam proces sukoba razumjeti puno bolje, bit će nam jasnije i vlastite i tuđe reakcije (koje su vrlo često nagle i nepromišljene), znat ćemo prepoznati kada smo pretjerali (ili kada je onaj drugi pretjerao) i znat ćemo prepoznati kada se i kako iz sukoba možemo povući.
U sukobu se najčešće osjećamo ljuto – to ponekad može ići i do vrlo duboke razine kada se pitamo da li nas osoba s kojom smo u sukobu uopće voli ili poštuje. Sukob može izazvati neka usputna gesta ili komentar, ili strogo ciljana rečenica da se nekoga povrijedi. U svakom slučaju vrlo je važno poznavati sebe toliko da znamo kada dolazimo do svoje granice tolerancije, te tada reagirati.
Ako uvidimo i prepoznamo da nas je nešto povrijedilo (npr. neki usputni komentar prijatelja), možemo to riješiti puno brže, efikasnije i sa puno manje emocija nego ako dopustimo da taj komentar eskalira u nešto veće (da dođemo do situacije da nam je jedna kap prelila čašu). Tada možemo reći da nas je taj i taj komentar povrijedio i zašto, te vidjeti kako će prijatelj/ica reagirati. Ukoliko se radi o pravom prijatelju vjerojatno će se on ili ona ispričati, i mi ćemo nastaviti dalje funkcionirati. No ukoliko problem ne riješimo na samom početku, skoro sigurno će se desiti sljedeći scenarij: razmišljati ćemo o tom komentaru taj cijeli dan i vjerojatno noć, sutradan kada se vidimo sa prijateljem/prijateljicom bit ćemo malko «zločesti» i tražiti ćemo samo loše stvari u prijateljevom ponašanju i govoru (a kaže stara poslovica da tko traži taj i nađe…), dok se na kraju nećemo posvađati oko neke skroz desete stvari i poremetiti naš odnos. S tim da, naravno, onaj početni problem (usput izrečeni komentar) nećemo ni spomenuti, ali ćemo na osnovu toga zaključiti da je naš prijatelj/prijateljica vrlo sebična i bezosjećajna osoba.
A da smo odmah reagirali, do svega toga ne bi došlo…
Važno je poznavati sebe i svoje postupke kako bi znali što nas je i zašto povrijedilo (razina činjenica, osjećaja i potreba) te da bi mogli reagirati na vrijeme, prije nego sukob eskalira u veliku svađu. Na taj način će biti puno lakše i nama, ali i drugima oko nas.
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije |
|
|
|
|
|
| » Vijesti iz zemlje |
|
|
|
| » Vezane vijesti |
|
|
|
|
