| Psihologija |
ZAŠTO ZABORAVLJAMO?
Objavljeno: 28.03.2004
Koliko ste informacija iz povijesti ili matematičkih formula iz svog osnovnog školovanja zaboravili? Koliko ste puta išli drugi put u trgovinu, jer ste prvi put zaboravili nešto kupiti? Koliko ste puta ponovno nazvali prijatelja, jer ste mu tijekom prvog poziva zaboravili nešto reći? Ako ste se prepoznali u nekoj od navedenih situacija – bez panike - svima nam se dešavaju ovakve stvari. A takve situacije se nazivaju zaboravljanje.
Zaboravljanje predstavlja slabljenje ili potpuno gubljenje mogućnosti prepoznavanja ili reproduciranja sadržaja koji su ranije bili naučeni, ili registrirani u pamćenju. Laičkim jezikom rečeno, zaboravljanje predstavlja gubljenje informacija iz pamćenja, koje smo jednom usvojili. Na zaboravljanje utječe veliki broj stvari: od količine naučene građe, preko smislenosti naučenog, različitosti (ili sličnosti) sa prije naučenim stvarima, te do toga koliko se naučenim informacijama koristimo kasnije u svojim aktivnostima.
Različiti psihološki pravci objašnjavaju zaboravljanje na različite načine. Tako neki govore da je zaboravljanje uzrok nestajanja asocijativnih veza između informacija dok neki govore da zaboravljanje zapravo predstavlja «potiskivanje» neugodnih informacija iz prošlosti (represija).
Najbrže zaboravljamo odmah (u roku nekoliko sati) nakon učenja nekih informacija (savjet za učenje za ispite – odmah nakon učenja sve još jednom ponoviti!). Još jedan dobar savjet za učenje je učiniti ono što učimo smislenim i zanimljivim – informacije koje su nam smislene i koje koristimo u životu, te su nam zanimljive teže zaboravljamo.
Ispitivanje zaboravljanja najčešće se provodi kroz ispitivanje pamćenja dosjećanjem i prepoznavanjem. Svima nam je poznato da smo u školi više voljeli testove sa ponuđenim odgovorima od testova u kojima smo sami morali pisati odgovor, jer smo lakše prepoznali neku informaciju kao naučenu, nego se dosjetili iste. Kroz prepoznavanje se zapravo vidi da znamo više nego što mislimo (ili što se možemo dosjetiti), a to pak znači da nismo baš tako zaboravljivi kako nam se na prvi pogled čini.
Dakle, što je zapravo zaboravljanje? Najnovija shvaćanja na zaboravljanje gledaju kao na gubljenje tragova pamćenja. Jednostavnije rečeno, to znači da određena informacija koju tražimo postoji u našem mozgu, ali mi se jednostavno ne krećemo pravim putem prema njoj. Sve informacije koje naučimo (od matematičkih formula, pa do toga kako se zove naša djevojka/dečko) svrstavamo u naše pamćenje prema nekom principu. Taj princip se naziva još i ključ pamćenja. Ako kod dosjećanja ne koristimo isti ključ, nećemo pronaći informaciju koju tražimo. Npr. (napravit ćemo analogiju sa kompjuterima), ime neke mlađe, muške osobe svrstamo u folder «mlađe», kojem je nadređeni folder «muškarci», kojem je nadređeni folder «osobe», kojem je nadređeni folder «imena»… Ako ne tražimo odgovarajuću informaciju u odgovarajućem folderu, ne možemo ju ni pronaći, te tu informaciju proglašavamo – zaboravljenom.
Sukladno tome, pretpostavlja se da jako malo stvari u životu zapravo zaboravljamo, nego je samo stvar u tome da neke informacije, u ogromnoj količini informacija koje koristi naš mozak, ne možemo pronaći.
Dakle, sve što od sada učite, ili pokušavate zapamtiti, dobro kodirajte, smjestite u svom mozgu u odgovarajući folder, i više vas nitko neće moći proglasiti zaboravnim!
Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije
S.O.S. telefon – poziv u pomoć |
|
|
|
|
|
| » Vijesti iz zemlje |
|
|
|
| » Vezane vijesti |
|
|
|
|
