| Psihologija |
ODAKLE ŽELJA ZA TOLIKIM ODOBRAVANJEM OKOLINE?
Objavljeno: 03.05.2004
Sjediš u društvu tebi važnih osoba (u školi, na poslu…), i u jednom trenu netko kaže kako mu se ne sviđa ni knjiga ni film «Gospodari prstenova». I kao da sam sebe vidiš kako kimaš glavom i potvrđuješ ono što je ta osoba rekla. A zapravo obožavaš taj film i knjigu, i pravi si Tolkienov fan. Zašto si se tako ponašao?
Ova se, gore opisana, pojava naziva konformizam, i definira se kao priklanjanje uvjerenjima, stavovima ili reakcijama većine, tj. prilagođavanje društvenim ili grupnim normama. Čak i kada sami u njih ne vjerujemo. Konformizam je posljedica stvarnog ili zamišljenog grupnog pritiska. Ova, gore opisana, situacija je izmišljena, ali mislim da se svi mi možemo prisjetiti neke situacije kada se ovako ponašamo.
U psihologiji je poznat Ashov eksperiment o konformizmu. Ash je prikupio grupicu od 6-7 ljudi koji se ne poznaju i rekao im je da je njihov zadatak procijeniti dužine linija – vrlo jednostavan zadatak. Pokazivane su im kartice sa 3 linije označene sa a, b i c, te su oni trebali procijeniti koja je od tri ponuđene linije jednaka standardu, npr.:
Prilično je jasno da je u našoj situaciji točan odgovor a), a te očite odgovore davali su svi ispitanici u ovom eksperimentu. Do zadnji put. Svi ispitanici (osim zadnjeg u nizu) su bili u dogovoru sa eksperimentatorom i taj zadnji puta su dali npr. odgovor c). Cilj eksperimenta je bilo vidjeti što će učiniti zadnji ispitanik u nizu, koji nije bio upoznat sa situacijom – da li će reći pogrešan odgovor ili će se voditi zdravim razumom i reći točan odgovor.
Više od 90 % ispitanika se u ovom istraživanju prilagodilo većini, tj. reklo je pogrešan odgovor. Čak i kada je grupa koja je ispitanika okruživala bila potpuno nepoznata.
Jedan dio ispitanika nakon eksperimenta je zaista vidio pogrešnu liniju (u našem slučaju odgovor c) kao identičnu standardu, ali većina ispitanika je nakon eksperimenta priznala da je rekla namjerno pogrešan odgovor jer je mislila da će ostali članovi grupe loše misliti o njima, da će ih smatrati glupima i sl.
Vjerojatno svi razumijete ove ljude, jer ste se i sami milijun puta našli u situaciji kada ste se (svjesno ili nesvjesno) konformirali, u strahu da netko drugi neće imati loše mišljenje o vama. no je li zaista to slučaj? da li ljudi stvarno imaju loše mišljenje o nekome ako taj kaže svoje mišljenje? Mislim da ne, ljudi zapravo cijene onoga koji je u stanju izjasniti se, izreći svoj stav. No za to treba puno hrabrosti, vježbe i povjerenja u sebe. Puno je lakše ipak – konformirati se.
A zašto se tak konformiran zapravo dešava? Ljudi su zavisno o svojoj okolini. Nekada nismo mogli ni fizički preživjeti bez pomoći drugih, a danas nam je potreba za društvom jedna o temeljnim psiholoških potreba. Zato nam je jako bitno da je bar netko na našoj strani (to je pokazao u Ash u nastavku svojeg eksperimenta, jer, u slučaju kada se sa našim «naivnim ispitanikom» barem jedna osoba slagala u procjeni, 50 % su manje šanse da će se naivni ispitanik konformirati – tj. prilagoditi svoje mišljenje pogrešnom mišljenju većine.) Dok smo male bebe povezujemo sigurnost, sitost, toplinu – tj. zadovoljavanje svih svojih fizioloških potreba sa drugim ljudima – hrane nas i presvlače mama, tata, bake, djedovi… dakle drugi. Kasnije, veliki dio i naših drugih potreba naučimo zadovoljavati u društvu sa drugima
Također se pokazalo da se puno češće konformiramo u situacijama koje su nam nepoznate i nove – kada ne poznajemo okolne događaje, gledamo što drugi rade i što drugi govore te se i ponašamo u skladu sa njihovim ponašanjem i govorom (iako nema razlike u konformiranju između muškaraca i žena, postoji razlika u proglašavanju nekih situacija novima i nepoznatima, a to, rekli smo, dovodi do konformizma.) Tako se pokazalo da kada stavimo nekoliko osoba koje se ne poznaju u neku novu situaciju, oni se ne posvađaju i ne nastane kao, nego se vrlo lako slože i prilagode jedni drugima. Tako vidimo da konformizam ima i svojih pozitivnih strana – ljudi vjerojatno ne bi preživjeli da se nisu konformirali jedni sa drugima.
No konformizam kojim se gazi neko svoje osobno uvjerenje (pa bio to stav spram Tolkienovih knjiga), u svakom slučaju nije baš dobar. Treba pronaći granicu u svemu – pa tako i u konformiranju. Gdje će ona biti, ovisi isključivo o vama!
Sandra Matošina Borbaš, prof.
S.O.S. telefon – poziv u pomoć |
|
|
|
|
|
| » Vijesti iz zemlje |
|
|
|
| » Vezane vijesti |
|
|
|
|
