| ŠTO JE TO ZAPRAVO INTELIGENCIJA? |
 |
Teoretičari govore da inteligencija može biti jedna, jedina sposobnost (neki generalni faktor inteligencije), dok drugi teoretičari govore da se inteligencija «sastoji» od nekoliko nepovezanih faktora (neki psiholozi tvrde 7, a neki govore da postoje i 120 takvih faktora): npr. verbalnog, matematičkog, prostornog, faktora rezoniranja, memorije… Zasigurno se zna da inteligencija nije jedinstvena sposobnost, a dali se ona sastoji od 7 ili 120 faktora, te kako se točno oni manifestiraju, nitko sa sigurnošću ne može reći.
Inteligenciju je počeo prvi mjeriti psiholog Binet, početkom ovog stoljeća, na zamolbu francuskih vlasti da načini instrument kojim će se razlikovati djeca koja su sposobna ići u školu od one koja nisu. Tako je Binet 1905. konstruirao prvi test inteligencije. Taj test se, naravno, nekoliko puta promijenio do sada, nastali su i novi testovi, a prva, Binetova, istraživanja inteligencije su poslužila da se otkriju neke zakonitosti u razvoju inteligencije. tako se otkrilo da se inteligencija u društvu raspodjeljuje prema tzv. «normalnoj raspodjeli», tj., najviše ljudi ima prosječan kvocijent inteligencije, a puno manji broj ljudi ima ekstremno visok ili ekstremno nizak kvocijent inteligencije.
Računanje kvocijenta inteligencije (IQ) zavisi od testa sa kojim ga mjerimo, a prvi ga je (naravno) izračunao Binet. No, svi testovi se drže normi da je prosječna vrijednost IQ-a jednaka 100 – najviše ljudi ima IQ od 90 do 110.
Mnogi se ljudi (poznati i nepoznati) hvale svojim kvocijentom inteligencije (svi znamo da Sharon Stone ima IQ veći od 140), a jako malo njih zna sljedeće zakonitosti od inteligenciji – inteligencija zapravo nije jednaka pameti. Inteligencija se najčešće definira kao sposobnost snalaženja u novim situacijama, a možemo ju podijeliti na dvije podvrste inteligencije: kristaliziranu (u koju spada životno iskustvo, akumulirana znanja i vještine… a ona raste tijekom cijelog života) i fluidnu – koja je zapravo ono što mjerimo testovima inteligencije. Pojam fluidne inteligencije zapravo možemo opisati kao brzinu razmišljanja ili brzinu snalaženja u novim situacijama, a ona raste do otprilike dobi adolescencije, zatim ostaje na istoj razini do otprilike 40 godine, te zatim u starosti lagano opada.
Što se tiče razlike između muškaraca i žena (vrlo aktualne teme i u znanstvenim i u neznanstvenim područjima), razlike u IQ-u – nema. No postoji razlika u nekim vrstama inteligencije – što se tiče verbalne inteligencije (snalaženje sa riječima, razumijevanje riječi…), tu su žene bolje, a što se tiče spacijalne ili prostorne inteligencije (snalaženje u prostoru), tu su muškarci bolje. No, općenito gledajući, razlike među spolovima u inteligenciji nema.
No u istraživanjima inteligencije nađena je razlika u inteligenciji između – rasa! Naime, crnci su na testovima inteligencije imali rezultat u prosjeku niži za 10 do 15 bodova od bijelaca. Dugo se taj podatak zloupotrebljavao za dokaz o superiornosti bjelačke rase. No, kada su se istraživači udubili malo više u ove razlike, shvatili su da su testovi inteligencije kulturološki uvjetovani. U vrijeme kada je pronađena ova razlika, crnci nisu bili u istoj poziciji za dobivanje kvalitetnog obrazovanja kao bijelci, te je upravo to utjecalo na pronađene razlike. Testove inteligencije su napravili bijelci u zapadnom svijetu i ti testovi nisu nezavisni od znanja koja su oni stekli odgojem ili znanjem sakupljenim tijekom života, a ako netko nije u prilici kao drugi steći ta znanja, znači da je u lošijoj situaciji pri rješavanju testa inteligencije. Naši testovi inteligencije su vjerojatno smiješni Eskimima ili pripadnicima afričkih plemena, ne zato što su oni manje inteligentni, nego zato što test nije napravljen sukladno njihovom načinu života i njihovoj okolini. U novije doba, kada su se razlike u mogućnostima obrazovanja između bijelaca i crnaca smanjile, razlike u IQ-u više nema.
Na kraju bi samo još željela reći da se veličina čovjeka ne mjeri njegovim kvocijentom inteligencije - netko može biti natprosječan ili ispod prosječan u svojim intelektualnim sposobnostima, ali to ne znači da je natprosječan ili ispod prosječan kao čovjek.
Sandra Matošina Borbaš, prof.
S.O.S. telefon – poziv u pomoć
| 13.04.2004 |