www.virovitica-online.com

KOMUNIKACIJA (1) Zašto on ne razumije što mu ja govorim? Koliko ti puta moram neke stvari objasniti? Što da još kažem da ti dokažem? To su pitanja koja sami sebi (ili drugima) postavljamo kada dolazi do nekakvih nesuglasica u komunikaciji ili razgovoru između dvije osobe. Proces komunikacije je strašno složen i kompliciran (čega smo svi svjedoci kada dođe do nesuglasice sa nekime sa kime razgovaramo), no najtužnije u tom procesu je činjenica da se podrazumijeva da svi znamo komunicirati. A to nije istina. Sama činjenica da znamo govoriti, nažalost, ne podrazumijeva činjenicu da znamo komunicirati. A vrlo često brkamo ta dva pojma. Komuniciranje je vještina koja se mora učiti – nažalost u školama ne postoji predmet komunikacije (možda na nekim fakultetima, ali to je već druga stvar), a gledajući današnje načine komuniciranja između ljudi (i odraslih i djece) svima je jasno da se nešto po ovom pitanju mora napraviti. Nikada nije kasno naučiti par zakonitosti komunikacije, ali kao i svaku drugu vještinu, komunikaciju treba vježbati. Ponekad je proces učenja pravilnog razgovaranja vrlo težak i mukotrpan, ali se isplati. Ovo pred vama je prva od nekoliko kolumni koja će se baviti temom komunikacije i kako ju poboljšati. Za početak da definiramo komunikaciju - komunikacija je proces odašiljanja, prenošenja i primanja poruka, signala ili informacija. U taj su proces uključena najmanje tri elementa: IZVOR INFORMACIJE – koji odašilje poruku (osoba koja govori) PRIJENOSNI VOD – ili kanal komunikacije je kanal kojima se poruka prenosi ( to je zrak kroz koji zvuk prolazi) ODREDIŠTE – primatelj poruke (osoba koja sluša). Kao prvo važno je napomenuti da je nesporazum posljedica greške u komunikaciji koja može nastati kod bilo kojeg od ova tri elementa u komunikaciji. Ili se izvor informacije može krivo izraziti, drugačijom terminologijom ili drugačiji rječnikom, ili drugačijom intonacijom nego slušatelj očekuje. No isto tako slušatelj može biti orijentiran negativno ili sa negativnim stavom prema govorniku, pa ni ne čuje ono što se govori, ili ne obraća pažnju, ili je samo čuo dio rečenice, a ostalo protumačio, ili je zanemario intonaciju glasa pa nije shvatio što je zapravo govornik želio reći. A greška može biti i u prijenosnom kanalu – može biti u okolini govornika buka, od koje se dobro ne čuje; ako se razgovor odvija telefonom, greška može nastati i u telefonskom aparatu… Bezbroj je mogućnosti grešaka koje mogu nastati u komunikaciji, a vrlo je jednostavan način kako ih se sve može eliminirati – jednostavnim pitanjem ili rečenicom koja glasi npr: «Ako sam te dobro razumjela, ti misliš…» ili «Možeš, molim te ponoviti, nisam dobro shvatila?» Vrlo jednostavno, zar ne? Pa u čemu je onda problem zašto se te rečenice ne koriste? Jedan od razloga je svakako što nitko ne voli priznati da nešto nije dobro razumio – čak i kada dođe do nesporazuma u komunikaciji, jako rijetko imamo stav da je tu negdje moja greška, uglavnom se kaže da on ili ona nije nešto dobro objasnila. Ali važno je imati na umu da je komunikacija proces koji se sastoji od dvije osobe – govornika i slušatelja. I koliko god je česta situacija da govornik nešto dobro ne kaže, toliko je česta situacija da slušatelj dobro ne čuje. Jer u komunikaciji postoji jedan paradoks – ono što je rečeno i ono što se čuje nisu uvijek iste stvari. Prva stvar koju treba uvijek imati na umu tijekom komunikacije sa bilo kime (ali i inače u životu) je PODRAZUMIJEVANJE JE PUT U NERAZUMIJEVANJE. Podrazumijevati nešto možemo samo kod osoba koje dobro poznajemo, ali čak i tada smo se osvjedočili da često krivo nešto protumačimo i podrazumijevamo. Ako podrazumijevamo da je govornik nešto mislimo, na najboljem smo putu da uđemo u nesporazum u komunikaciji. Zato je najjednostavnije – pitati. Ako vam u komunikaciji sa bilo kime – sa djetetom, roditeljima, prijateljima, braćom i sestrama, ljudima u školi ili na poslu, nešto nije jasno – tražite objašnjenje ili dodatno pojašnjenje jednostavnim rečenicama kao što su «Možeš mi ovo malo bolje objasniti?», «Mislim da nisam dobro shvatila.» ili jednostavno provjeriti da li je ono što je rečeno dobro shvaćeno «Ako sam dobro razumjela, misliš da…». I vidjet ćete da će veliki dio nesporazuma u komunikaciji jednostavno – nestati. Sandra Matošina Borbaš, prof. S.O.S. telefon – poziv u pomoć 01.07.2004