Komunikacija se sastoji od dva dijela – verbalnog i neverbalnog. Pod verbalnom komunikacijom podrazumijevamo ono što izgovorimo – čiste riječi. Neverbalna komunikacija je sve ostalo – način na koji nešto izgovorimo, kako izgledamo i kako se držimo dok to izgovaramo… Pod neverbalnom komunikaciju ubrajamo: Kontakt očima (da li se gledamo u oči, na koji način..) Ponašanje i držanje tijela (umorno, pognuto, veselo, napeto, prekrižene ruke ili noge…) Mimika lica i cijeloga tijela (mrštenje, podizanje obrva, grizenje usnica…) Gestikulacije rukama (mahanje rukama pri govoru) Govorno ponašanje kao što je brzina i ritam govora, jačina i boja glasa, melodija i jasnoća govora, glasovi bez verbalnog ponašanja (uzdasi, smijanje i sl.) Dodirivanje (da li postoji ili ne, kada dolazi do dodira i od strane koga) Odijevanje (lijepo obučenu osobu shvatit ćemo puno ozbiljnije nego osobu koja je obučena kao «klošar» Prostorno ponašanje kao što je intimna i društvena zona razmaka (koliko je sugovornik blizu ili daleko pri govoru – sa osobama sa kojima smo bliskiji, ugodno nam je razgovarati na većoj udaljenosti, a sa osobama koje ne poznajemo, držimo pri razgovoru prostorni odmak) Vremensko ponašanje kao što je intimno, osobno i društveno vrijeme (sa osobama sa kojima smo bliski, ugodno nam je razgovarati i u 7 ujutro, kao i u 11 navečer, dok sa osobama koje ne poznajemo preferiramo razgovarati u neko «pristojno» vrijeme) Vanjski kontekst, vanjske okolnosti za vrijeme komunikacije (gdje se odvija razgovor, tko ga je inicirao…) Mnogo toga pripada pod pojam neverbalna komunikacija, a mnogih stvari nismo uopće svjesni. Neka istraživanja su pokazala da mi možemo svjesno kontrolirati svoju mimiku lica (npr. smiješimo se kada smo zapravo tužni), ali mimiku tijela i držanje tijela ne možemo kontrolirati. Iako se obično smatra da glavninu poruke primamo preko onog što je izgovoreno, tj. preko verbalnog dijela komunikacije, istina je da svega 8 % poruke primamo preko verbalnog dijela, a ostalih 92 % informacije primamo preko neverbalnog dijela komunikacije. Dakle, neverbalna komunikacija utječe bitno na izgovoreno, jer ona potvrđuje, mijenja, negira i vrednuje ono što je izgovoreno. Neverbalna komunikacija može biti uzrok mnogih sukoba – istraživanja su pokazala da najveći dio dječjih obračuna počinje time da nasilnik nije u stanju «pročitati» osjećaj na licu druge osobe, tj. ne poznaje dovoljno neverbalnu komunikaciju – neku rečenicu doživi prijeteći, umjesto šaljivo, kako je i bila upućena. Isto tako sami smo svjedoci bezbrojnih situacija kada i sami krivo protumačimo nečiju rečenicu, upravo zbog nepoznavanja neverbalne komunikacije. Zato je vrlo važno obratiti pažnju i na svoju, ali i na sugovornikovu neverbalnu komunikaciju. Osim što ona čini najveći dio komunikacije same, tj. samog prenošenja poruke od govornika do slušatelja, ponekad je upravno neverbalna komunikacija ključ uspješne komunikacije i razumijevanja među ljudima. Sandra Matošina Borbaš, prof. S.O.S. telefon – poziv u pomoć
|