www.virovitica-online.com

SVI SMO MI ZAPRAVO ŽENE! Kako je prošla kolumna izazvala par komentara o muško-ženskim odnosima, ponukana sam da proširim ovu temu i da napišem par riječi o tome. Iako borci za prava žena govore da su muškarci i žene isti, nažalost, ne mogu se složiti sa njima. Jer nisu. Ne samo na prvi pogled, nego između spolova postoje i duboke kemijske, fiziološke i psihološke razlike. Ali polako - to što su muškarci i žene različiti, to ne znači da su jedni bolji od drugih. Ne, spolovi su samo različiti. Ništa više. A odakle počinju te razlike? Još u predporođajnom dobu, u onih devet mjeseci kada zametak postaje čovjek, on se definira kao muško ili kao žensko. Svi znamo da smo u trenutku začeća određeni svojim genima da budemo muško (ukoliko imamo XY kromosome u jednom genu) ili žensko (ukoliko imamo XX kromosome u jednom genu). Ali vjerovali ili ne, to nije dovoljno da se razvijemo kao muško ili žensko biće. Poanta je hormonima. Naime, šest tjedana nakon začeća dolazi do ključnog trenutka u razvoju našeg spola – nastaju posebne stanice koje izlučuju hormone. Ali samo muške. I samo u muškom zametku. Kada dođe do tog trenutka, počinje lučenje muških hormona te se zametak počinje razvijati kao muškarac. Ako iz nekog razloga do lučenja hormona ne dođe – zametak će se razviti kao žena. Bez obzira na to da li ima XY ili XX kromosome. Dakle, da se ne pojave u ključnom trenutku ti muški hormoni, svi bi mi, bez obzira na naše gene bili – žene. Da pojasnim, bez obzira kakvi su nam geni, ukoliko se u šestom tjednu pojave muški hormoni u zametku, dijete se rađa kao muško, a ukoliko ne dođe do pojave muških hormona, dijete se rađa kao žensko. Postoje naravno ljudi kojima se, iz raznoraznih razloga, desilo da je došlo do komplikacija u razvoju koje su dovele do hormonskog nesklada. Tako da su se djeca, genetski predodređena da budu ženska, rodila kao muškarci. Sa svim muškim organima – pa tako i mozgom. Naime, mozak se razlikuje kod muškaraca i žena. Razlike se vide i u masi mozga (ženski je nešto lakši od muškog, ali konačno i žene su nešto lakše od muškaraca), ali i u njegovim funkcijama. Mozak je predivan organ, koji radi toliko toga, ali još uvijek nije uspio do kraja otkriti svoje tajne. No zasigurno se zna da se mozak razvija u predporođajnom dobu kao muški ili kao ženski. I za to su krivi hormoni. Do ovih se rezultata došlo na osnovu promatranja djece koja su iz nekog razloga tijekom razvoja dobili abnormalnu količinu muških ili ženskih hormona, ali i preko pokusa na životinjama. Djeca koja su primila tijekom predporođajnog doba neadekvatnu dozu hormona razvijaju se i ponašanju u skladu sa tim hormonima. Tako će djevojčice koje su primile muške hormone biti „muškobanjastije“ – preferirati će „muške“ igre, „muško“ ponašanje. Poznat je slučaj djevojke Jane, koja je bila rođena sa nedefiniranim spolnim organima. Genetskom analizom su liječnici vidjeli da djevojčica ima XX kromosome, dakle bila je djevojčica i operirali su joj spolne organe da budu ženski. No, Jane je cijeli svoj život tražila i preferirala društvo dječaka, igrala se grubljih igara, nije voljela lutke niti „ženske razgovore“ nego je preferirala igre sa autima, te grube i brze igre. Nije voljela žensku odjeću, dotjerivanje, šminkanje... Očito su hormoni odradili svoje. Nevjerojatno je kako par kemijskih spojeva može imati tako ogroman utjecaj na ponašanje, ali sigurni smo da imaju. A točno kakve to razlike u mozgu rade hormoni – nešto više drugi put. Sandra Matošina Borbaš, prof. psihologije S.O.S. telefon – poziv u pomoć 16.10.2005