| Vršnjačko nasilje - II. dio |
 |
- Svako drugo dijete je bilo verbalno zlostavljano, ali je i verbalno zlostavljalo drugu djecu.
- Svako peto dijete sudjeluje u fizičkom nasilju.
- Svako četvrto dijete je žrtva fizičkog nasilja, kao i nasilja prisilom.
- Svako četvrto dijete se ponekad boji svojih vršnjaka – da ga ne ozlijede.
No sada kada znamo i čujemo, po ne znam koji put, tužnu statistiku, što poduzeti??
Najveći strah svakog roditelja, ali i učenika je da se nađe u ulozi žrtve. Ništa nije strašnije od situacije kada su vam uskraćena neka osnovna ljudska prava, od druženja sa osobama s kojima se želite družiti, hodanja po školskom hodniku kada i kako vi to želite, sendviča kada ste gladni... ili od situacije da su vašem djetetu ta prava uskraćena. A u situacijama vršnjačkog nasilja to se dešava bez nekog posebnog ili barem razumljivog razloga. Kako prepoznati da se vaš prijatelj, vaše dijete, susjed, nećak... našao u ulozi žrtve? Neka su ponašanja koja mogu upaliti „crvenu lampicu“ (naravno, recepta za prepoznavanje žrtve nema, pa tako ni ovaj popis nije „sveto pismo“)
strah ih je odlaska u školu;
pogoršava im se školski uspjeh;
imaju potrganu odjeću ili pribor;
dolaze kući gladni;
počinju krasti;
nemaju samopouzdanja;
postaju agresivni;
markiraju;
anksiozni su;
prestaju jesti;
depresivni su…
Ukratko, djeca mijenjanju svoje svakodnevno ponašanje (zavisno do dobi), te odlaze u dvije krajnosti – ili postaju povučena ili postaju preaktivna ili preagresivna. Najčešće su žrtve
nova djeca u razredu
mirna djeca
nadarena djeca
dijete druge etničke skupine, vjere, nižeg socio-ekonomskog statusa
dijete s posebnim potrebama
dijete razvedenih roditelja
dijete žrtva obiteljskog nasilja
UGLAVNOM – DRUKČIJE DIJETE
Koliko je važno na vrijeme prepoznati žrtvu, toliko je i važno znati i na vrijeme prepoznati nasilnika. Sumnjate li da vaš prijatelj, nećak ili dijete koristi neko od sljedećih ponašanja, obratite pažnju na njegove odnose s drugom djecom, s vršnjacima u razredu. Nemojte odmah „na prvu“ odbaciti ideju da se možda vaše dijete našlo u ulozi nasilnika. Podsjetimo se – to je samo pokazatelj da dijete ne zna na drugačiji način pokazati ljutnju. Ako prepoznamo to ponašanje, možemo ga pomoći i promijeniti – jer ja vjerujem da su sva ponašanja naučena – a kako ih je netko mogao naučiti, tako ih se može i odučiti... Dakle, kod prepoznavanja nasilnika obratite pažnju na sljedeća ponašanja (zavisno od dobi ona se mijenjaju)
dijete ima česte napadaje bijesa;
uživa u nasilnim temama, filmovima, igricama;
ima loš uspjeh u školi;
ima lošiju pažnju ili koncentraciju;
često upada u tučnjave;
nema razvijene socijalne vještine;
osjeća se frustrirano;
uzima alkohol, puše, ili konzumiraju drogu;
ne poštuje autoritete;
zadirkuje životinje;
ima malo prijatelja…
Nasilnici uvijek nađu opravdanje za svoje nasilništvo - naočale / leće, vjera / nevjera, pretilost / mršavost, onaj drugi je provocirao, to je samo šala… - no potrebno je imati na umu da ZA NASILJE NIKADA NEMA OPRAVDANJA!
Ukoliko ste roditelj žrtve, imajte na umu sljedeće:
OSTANITE SMIRENI – ljutnja najčešće ne vodi do najboljeg rješenja.
DAJTE PODRŠKU DJETETU – pohvalite ga što vam je reklo za situaciju nasilja i pomozite mu da se ono uhvati ukoštac s problemom
NE PODUZIMAJTE NIŠTA – prije nego razgovarate i dogovorite se s djetetom
NE OBEĆAVAJTE nemoguće – nije istina da ga nasilnik neće više tući, to je nešto što je izvan vaše moći, zato to ne obećavajte djetetu
OBAVIJESTITE učitelja, razrednika, stručnu službu…
DOGOVORITE plan rada s učiteljicom / učiteljem.
POMOZITE DJETETU da shvati da ono nije odgovorno za nasilje.
UKOLIKO SMATRATE POTREBNIM odvedite dijete liječniku / specijalistu.
NE IGNORIRAJTE PROBLEM, on neće nestati sam od sebe.
VJERUJTE DJETETU – dijete će vrlo rijetko izmisliti situaciju da se nalazi u ulozi žrtve. A ako to i napravi, pitajte se isto tako zašto.
A ŠTO AKO JE VAŠE DIJETE NASILNO?
Nasilno ponašanje vrlo često je jedini oblik ponašanja kojeg dijete može koristiti da bi privuklo pažnju odraslih – posebno roditelja. A nakon određenog vremena, to ponašanje se ukorjenjuje. Zato bi roditelji djeteta koje je nasilno trebali
jasno dati do znanja da ne odobravaju takvo ponašanje
koristiti svaku situaciju da podučite dijete nenasilnom rješavanju sukoba
ukoliko mislite da ne možete riješiti problem, zatražite savjet stručnjaka
ne tražiti opravdanje za dijete – za nasilje nikada nema opravdanja
ne zaboravite ga pohvaliti kada učini nešto dobro
I nikako nemojte zaboraviti – RAZGOVARAJTE - tražite od djeteta da vam ispriča što se dogodilo,pitajte ga što je željelo postići svojim ponašanjem, igrajte se zamjene uloga – tražite ga da se stavi u “cipele” svoje žrtve, pitajte ga kako bi drugačije mogao reagirati...
I NIKADA ne uzvraćajte na nasilje nasiljem!
Sandra Matošina-Borbaš, prof. psihologije
| 12.12.2006 |