| 31. dani satire: Virovitičani zaigrali komad 'Igranje žrtve' |
 |
Tročlana obitelj tiska se u malom stanu, scenografkinja Dinka Jeričević doslovce ih je zgurala u kutiju koja se vrti na pozornici. Promišljeno i točno rješenje trebalo je pojačati tjeskobu i nemoć junaka i njihovu izoliranost, što je i ostvareno. Mirjana Zagorec svojim je kostimografskim rješenjima slijedila temeljnu nit koju je nametnula redateljica Snježana Banović, a to je patiniranje glumaca u iznošenu i dotrajalu odjeću.
Takvi su i njihovi životi. Redateljski predstava je mišljena vrlo zahtjevno. Snježana Banović Dolezil nije se upuštala u zgušnjavanje obilja teksta i nastojala je izvući maksimum iz ansambla koji je suočen s obiljem misli i rečenica koje se izgovaraju izravno u publiku. Konzervativna publika, naviknuta na radnju, povremeno je teško podnosila duge monologe i opetovanja situacija, a glumcima je to također bila nezahvalna prepreka koju su svladavali s promjenjivim rezultatom.
Goran Koši je u glavnoj ulozi izabrao put smirenog junaka koji za policiju na uviđajima i rekonstrukcijama zločina glumi žrtvu. Svoju je ulogu ispunjavao s lakoćom, a povremeno je to graničilo s nezainteresiranošću koju je bilo teško odijeliti od njega i njegove uloge. Zacijelo je to i bio cilj redateljice i dramaturga Darka Lukića, no otpor materijala – želja tijela da se akcijom probije u prvi plan – povremeno je bila jača od nacrta, tlocrta predstave, pa je sve završilo polovičnim rješenjem.
Draško Zidar, Mijo Pavelko, Blanka Bart, Igor Golub, Antun Vrbenski, Snježana Slavić i Vlasta Golub u povremenim su minijaturama duhovitošću zauzdali jezovitost komada Presnjakovih.
Želimir Ciglar
Večernji list
| 03.06.2007 |