Objavljeno: 30.09.2007
Što dijete zna dok je još u trbuhu?
Beskrajne su rasprave kada počinje život – trenutkom začeća, prvim otkucajem srca ili u nekom trećem ili četvrtom trenu, no za ovaj tekst taj podatak nije bitan. Bitan je podatak da života i te kako ima dok je dijete još u trbuhu. U zadnje vrijeme se zna da je intrauterini razvoj (razvoj u maternici) djeteta ili predrođenčeta (termin koji se dosta koristi u stručnoj literaturi) važniji je i kompleksniji nego se prije mislilo – sve je veći broj istraživanja koja pokazuju da predrođenče ima puno veće sposobnosti nego se smatralo.

Objavljeno: 26.07.2007
Igrajte se s djetetom!
Igra je izuzetno važan dio djetetova odrastanja. Kroz igru dijete uči svakodnevne životne vještine, uči se suradnji i razgovoru s vršnjacima, rješava se nakupljene fizičke napetosti ukoliko je igra fizički aktivna, razvija kreativnost, socijalne i emocionalne vještine... Osim što su djetetu važni vršnjaci u igri, kao partner u igri svakom djetetu je vrlo drag i roditelj. Na taj način roditelj djetetu pristupa na „istom nivou“ – nema vikanja, patroniziranja, odnosa s visine. To je i prilika da dijete vidi svoju mamu ili svog tatu u novim ulogama (opuštenog, razigranog, veselog...)

Objavljeno: 29.04.2007
Smiju li djeca griješiti?
Djeca od prvog trenutka kada dođu na ovaj svijet uče. Iako neki psiholozi kažu da djeca dolaze na svijet kao tabula rasa, ili prazna ploča, te da odgojem možemo od njih napraviti što želimo, vjerujem da svaki roditelj zna da je to daleko od istine. Dijete ima karakter od prve sekunde svog života. No to opet ne znači da je karakter opravdanje za sva dječja ponašanja. Karakter ili temperamant djeteta može samo odrediti na koji čete način djetetu prenijeti neka znanja, vještine, načine ponašanja... ali ne i da li ih trebate prenijeti ili ne. Dijete koje pljuje po ulici, psuje, tuče se... nije takvo po karakteru. Dijete je takvo zato što mu je netko pokazao takva ponašanja, te ohrabrivao na bilo koji način njihovo upotrebljavanje. Roditeljska je odgovornost ukoliko se neko dijete ponaša tako, jer je roditelj taj koji djetetu mora pokazati ili objasniti koja su ponašanja prihvatljiva, koja nisu.

Objavljeno: 14.03.2007
Razdvojenost od djeteta
Potaknuta, nažalost, osobnim iskustvom, ali isto tako nažalost brojnim iskustvima ljudi i roditelja u mojoj blizini, željela bih u ovoj kolumni dotaknuti temu razvoja privrženosti kod male djece (sve u okviru teme „Prve tri su najvažnije“). Tužna je situacija hrvatskog zakonodavstva koje predviđa mogućnost smještaja majki s djecom u bolnicama samo ako je dijete staro do 6 mjeseci i ukoliko majka doji. Ukoliko je dijete staro, recimo 2 godine, dovoljno je veliko da bolesno ostane samo, barem preko noći, u bolničkoj sobi. Velika većina bolnica dozvoljava da majke ili očevi ostaju uz djecu tijekom dana. No ima i bolnica (neke od njih se nazivaju i bolnicama – prijateljima djece) gdje je moguće ostati uz dijete od npr. 12 do 18 sati.

Objavljeno: 25.01.2007
Prve tri su najvažnije ??
U skladu s novom UNICEF-ovom kampanjom „Prve tri su najvažnije“ koja naglašava važnost iskustava prve tri godine djetetova života ne mogu se ne zamisliti (u skladu s, nažalost, sve brojnijim napisima u crnoj kronici) kakva sve iskustva djeca oko mene i svih nas moraju proživjeti i preživjeti u prve tri, ali i u kasnijim godinama. I zapravo kakva to iskustva i informacije skupljaju njihovi mali mozgovi i kako to zapravo djeluje na njihove živote kasnije u budućnosti? Puno je teorija o tome i gotovo svaki psihoterapeut ima neku svoju teoriju - dr. Freud je sigurno najpoznatiji među njima koji je dao značajnost prvim iskustvima koje čovjek doživljava (to naravno ne znači da je on u pravu). No, pitanje je koliko su te teorije znanstveno utemeljene.

Objavljeno: 12.12.2006
Vršnjačko nasilje - II. dio
Svako malo u dnevnim, tjednim i inim tiskovinama, na televiziji, pa evo i na internetu, bombardirani smo podacima i statistikama o tome koliko ima nasilja među djecom u našim školama. Konkretno, neki podaci za Virovitičko podravsku županiju su (istraživanje je provedeno u svim osnovnim i srednjim školama)... Najveći strah svakog roditelja, ali i učenika je da se nađe u ulozi žrtve. Ništa nije strašnije od situacije kada su vam uskraćena neka osnovna ljudska prava, od druženja sa osobama s kojima se želite družiti, hodanja po školskom hodniku kada i kako vi to želite, sendviča kada ste gladni... ili od situacije da su vašem djetetu ta prava uskraćena.

Objavljeno: 09.11.2006
Vršnjačko nasilje
Bullying, nasilje, zlostavljanje, agresija… jako je mnogo termina koji opisuju ponašanje koje se, nažalost, vrlo često nailazi među djecom – u školama, na igralištima, u vrtićima… Dobra stvar cijele priče oko nasilja je da je ono prepoznato, da se vidi, da ljudi (odrasli, ali i djeca) reagiraju na njega, da znaju da je to loše. No to je ujedno i loša stvar. Jer je možda podignuto na preveliku potenciju – posebno od strane medija. Ne želim ovime reći da ne treba reagirati na nasilje, da ne treba svaki put nasilno ponašanje kazniti, no naslovi po novinama kao da nas uporno uvjeravaju da ne postoji neki drugi oblik ponašanja kod djece i mladih osim nasilj

Objavljeno: 24.09.2006
Kakav sam ja zapravo roditelj?
Sve je stvar perspektive. 14 mjesto na natjecanju u trčanju nekome je ogroman poraz. A nekome je veliki napredak (onome koji je na prošlom natjecanju bio 30-ti). Sve je stvar načina gledanja na stvari. Pa tako i stav da li sam dobar ili loš roditelj. Velika je zabluda da kvalitetu odnosa sa djetetom određuje vrijeme provedeno s njim. Jedno američko istraživanje bavilo se ovom tematikom, jer jako mnogo majki ima predrasudu da nisu dobre majke jer ne provode mnogo vremena sa svojim djetetom (nigdje nisam pronašla podatak da se očevi time opterećuju...). No analiza ponašanja majki koja su imala izrazito kompetentnu djecu (a takvu svaki roditelj želi) pokazuje sljedeće: takve majke kao prvo mnogo razgovaraju sa svojom djecom i to na način da djeca imaju osjećaj da je sve što kažu uglavnom zanimljivo.

Objavljeno: 17.08.2006
Kako pomoći djetetu da razvije svoje samopouzdanje
Da bi dijete voljelo sebe, mora se osjećati voljeno od strane ljudi koji ga okružuju. Tu se prvenstveno misli na mame i tate, pa onda bake i djedove, te braću, sestre, tete i stričeve o ostalu rodbinu. Naravno da volim svoje dijete – misao je svakog roditelja. Rodila sam ga, brinem se za njega, radim da bi on ili ona imao ili imala sve što poželi – neupitno je da ju ili ga volim. No, zašto onda mnogi odrasli ljudi nisu sigurni u to da su ih roditelji voljeli. Doduše, sigurni su da su se roditelji brinuli za njih, nahranili ih i kupili im sve što im je trebalo, ali da su ih baš voljeli...

Objavljeno: 11.06.2006
Glasine, tračevi, ogovaranja, dezinformacije …
Nekog su svećenika djeca ometala u molitvi. Da bi ih se riješio, rekao im je: „Odite brzo na rijeku, i vidjet ćete čudovište koje riga vatru kroz nozdrve!“ Naravno, djeca su pohitala prema rijeci, usput govoreći cijelom selu da je u rijeci čudovište. Ubrzo se na rijeci okupilo cijelo selo i čekalo čudovište. A među seljanima je bio i svećenik. Razmišljao je „Istina da sam ja izmislio priču… ali nikad se ne zna!“