Objavljeno: 15.06.2005
SUKOB
Samim time što su ljudi društvena bića i što žive jedni uz druge, vrlo česta situacija kada smo u sukobu sa nekime – bio to dečko/cura ili muž/žena, roditelji, braća i sestre, prijatelji ili drugi ljudi u našoj okolini. Često se sukobljavamo jedni sa drugima, bilo oko nevažnih sitnica, bilo oko bitnih stvari. Ponekad to može eskalirati i u fizički sukob, ali najčešće se svađamo sa nekime samo na verbalnom planu (zbog toga sukob nije ništa manje neugodan). Netko nas «naživcira» svojim ponašanjem ili onime što govori, mi reagiramo na neki način – i eto sukoba!

Objavljeno: 18.05.2005
OCJENE I OCJENJIVANJE
Približava se kraj školske godine. U glavama mnogih školaraca, ali i njihovih roditelja su najčešće samo – ocjene. Istina je da su ocjene izuzetno važne – konačno u toj jednoj brojci je sažet cjelokupni rad tijekom jedne školske godine – svo učenje, zalaganje, praćenje na satu… A ta jedna ocjena često je jedino oružje koje učenik ima pri upisu ili u srednju školu ili na fakultet. A isto je tako dobro oružje uz pomoć kojeg može od roditelja / baka i djedova / ostale rodbine dobiti novi bicikl, produženi izlazak, kompjuter, novi mobitel…

Objavljeno: 07.10.2004
AGRESIVNOST (2)
U zadnjoj kolumni smo nešto rekli o tome kako nastaje agresivno ponašanje, objasnili smo da je to oblik ponašanja koji se uči tijekom života, da ga potiče društvo (iako ga ono u pravilu ne uzrokuje), ali isto tako da se od tog ponašanja može odučiti. Mnogo čitamo i čujemo kako je agresija sve češća i prisutnija u našem društvu, ali pravo pitanje je koliko je to ona prisutna. Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba provođeno na području Hrvatske, pokazuje da svako četvrto dijete doživljava neki oblik nasilja u školi skoro svakodnevno, bilo da su žrtve, bilo da su nasilnici. Postoji značajna povezanosti između doživljenog i napravljenog nasilja – ona djeca koja češće doživljavaju nasilje od strane druge djece su i sama češće nasilnici. To samo potvrđuje da je nasilje oblik ponašanja koji se uči, te kada se vidi da je to ponašanje korisno (i vrlo često ne kažnjavano), dijete ga počinje upotrebljavati.

Objavljeno: 22.09.2004
AGRESIVNOST
Govoreći o obitelji (što nam je bila zadnja tema), ali i gledajući okruženje škole (što je tema koja je tijekom rujna izuzetno aktualna), jedan je problem u fokusu učitelja, odgajatelja, pedagoga, psihologa, roditelja, ali i samih učenika i djece. Sve više se u zadnjih par godina prepoznaje ovaj fenomen kao ponašanje koje je nužno izbjegavati, prevenirati i nikako ne poticati. Agresivnost je dosegla svoje vrhunce u našem poratnom društvu, sve ju više primjećujemo oko nas – i među odraslima i među djecom. Naravno, ništa ne može pokrenuti društvo kao što su problemi djece, te je tek kada je primijećen nagao i zabrinjavajući porast agresivnosti kod djece, osmišljeni su planovi na koji način tu agresivnost zauzdati i spriječiti.

Objavljeno: 01.09.2004
OBITELJ
Čovjek je stvoren kao društveno biće. Na razvoj njegove ličnosti, na razvoj njegovih stavova, interesa, načina mišljenja utječu ljudi oko njega. Taj razvoj u pravilu završava do kraja puberteta, a pošto se čovjek do tog perioda u najvećem broju slučajeva razvija u krugu obitelji, nije ni čudo da je obitelj kao zajednica postala tema brojnih psiholoških, socioloških, teoloških, ali i drugih rasprava i istraživanja. Brojne su teorije koje pokušavaju objasniti utjecaj roditelja na dijete, a sve se one slažu u jednom – obitelj je ta koja u ranom periodu čovjekovog života (kada je on najotvoreniji utjecajima izvana) utječe na formiranje i razvijanje djeteta kao ličnosti.

Objavljeno: 06.08.2004
KOMUNIKACIJA 4 - JA GOVOR
Strašno puno čitamo i slušamo o nečemu što se zove «JA GOVOR». Svaki poznatiji psiholog, ili svaka knjiga za samopomoć govori i uči o tome da komunikacija treba polaziti iz nas samih, da svoje rečenice trebamo započinjati sa rječju JA. Zato bi i ja na kraju priče o komunikaciji željela dotaći i ovu temu, te objasniti što je to zapravo JA GOVOR. Kao prvo, osnovna pretpostavka JA GOVORA je da polazi od onoga koji govori – dakle, vi govorite ono što vi vidite, ono što vi osjećate, ono što vi mislite. Ne tumači se ponašanje ili riječi vašeg sugovornika, ne pretpostavlja se što ona ili on misli time što je rečeno, ne pridaju se sugovorniku neke osobine (lijen, glup, dosadan, zanimljiv, dobar, super…) zbog toga što je napravio ili rekao.

Objavljeno: 16.07.2004
KOMUNIKACIJA (3)
Komunikacija se sastoji od dva dijela – verbalnog i neverbalnog. Pod verbalnom komunikacijom podrazumijevamo ono što izgovorimo – čiste riječi. Neverbalna komunikacija je sve ostalo – način na koji nešto izgovorimo, kako izgledamo i kako se držimo dok to izgovaramo. Pod neverbalnom komunikaciju ubrajamo: Kontakt očima (da li se gledamo u oči, na koji način..)Ponašanje i držanje tijela (umorno, pognuto, veselo, napeto, prekrižene ruke ili noge…)Mimika lica i cijeloga tijela (mrštenje, podizanje obrva, grizenje usnica…). Gestikulacije rukama (mahanje rukama pri govoru). Govorno ponašanje kao što je brzina i ritam govora, jačina i boja glasa, melodija i jasnoća govora, glasovi bez verbalnog ponašanja (uzdasi, smijanje i sl.). Dodirivanje (da li postoji ili ne, kada dolazi do dodira i od strane koga). Odijevanje (lijepo obučenu osobu shvatit ćemo puno ozbiljnije nego osobu koja je obučena kao «klošar». Prostorno ponašanje kao što je intimna i društvena zona razmaka (koliko je sugovornik blizu ili daleko pri govoru – sa osobama sa kojima smo bliskiji, ugodno nam je razgovarati na većoj udaljenosti, a sa osobama koje ne poznajemo, držimo pri razgovoru prostorni odmak)

Objavljeno: 11.07.2004
KOMUNIKACIJA (2)
Mi najčešće pod pojmom komunikacije podrazumijevamo razgovor između dvije osobe. I s tom vrstom komunikacije se najčešće susrećemo, i najviše nam problema stvara takva, interpersonalna komunikacija. Važno je napomenuti da kada se dvije osobe nađu zajedno nemoguće je ne komunicirati – verbalno ili neverbalno. Sama tišina i nedostatak razgovora između dvije osobe šalje određenu poruku – činjenica da netko ne želi pričati sa vama i okreće vam leđa dovoljno vam govori o vašem odnosu. Ili činjenica da je netko presramežljiv da bi započeo komunikaciju također govori nešto o vašem odnosu.

Objavljeno: 01.07.2004
KOMUNIKACIJA (1)
Zašto on ne razumije što mu ja govorim? Koliko ti puta moram neke stvari objasniti? Što da još kažem da ti dokažem? To su pitanja koja sami sebi (ili drugima) postavljamo kada dolazi do nekakvih nesuglasica u komunikaciji ili razgovoru između dvije osobe. Proces komunikacije je strašno složen i kompliciran (čega smo svi svjedoci kada dođe do nesuglasice sa nekime sa kime razgovaramo), no najtužnije u tom procesu je činjenica da se podrazumijeva da svi znamo komunicirati. A to nije istina. Sama činjenica da znamo govoriti, nažalost, ne podrazumijeva činjenicu da znamo komunicirati. A vrlo često brkamo ta dva pojma. Komuniciranje je vještina koja se mora učiti – nažalost u školama ne postoji predmet komunikacije (možda na nekim fakultetima, ali to je već druga stvar), a gledajući današnje načine komuniciranja između ljudi (i odraslih i djece) svima je jasno da se nešto po ovom pitanju mora napraviti. Nikada nije kasno naučiti par zakonitosti komunikacije, ali kao i svaku drugu vještinu, komunikaciju treba vježbati. Ponekad je proces učenja pravilnog razgovaranja vrlo težak i mukotrpan, ali se isplati.

Objavljeno: 18.06.2004
ŽALOVANJE
Žalovanje je riječ koja opisuje stanje i emociju tuge, koja traje neko vrijeme, a najčešće zbog gubitka neke osobe. Sinonim za ovu riječ u engleskom jeziku je «mourning», što se može prevesti i kao oplakivanje. Tuga je emocija koja se javlja kada izgubimo neku stvar ili neku osobu. Što nam je draža ta stvar ili osoba, to je naša tuga veća. No nakon gubitka neke osobe (što predstavlja definitivno najveći od svih gubitaka), započinje proces koji se naziva žalovanje, koji je savršeno normalan, i koji traje neko vrijeme. Kod gubitka neke osobe, dužina i intenzitet našeg žalovanja traje onoliko dugo koliko smo jako bili vezani za osobu koju smo izgubili. U početku smo, naravno, šokirani, čak i kada je smrt bila očekivana (kao od dugih bolesti koje nemaju nadu izlječenja). Smrt je u našem društvu uvijek tabu tema, o kojoj se ne priča jer nas je sve strah da ju time ne prizovemo. Pa čak i kada smo relativno sigurni da nema nade za neku, nama dragu, osobu, uvijek se tu potkrade neka mala količina nade zbog koje smo vrlo šokirani u trenutku saznanja da smo izgubili nekog dragog.